BOGDAN CVETKOVIĆ
петак, 15. децембар 2023.
minijatura o jednoj jesenjoj apologiji sna
недеља, 4. јун 2023.
danas je apokalipsa
pas
zavija
u
sazvučju sa crkvenim
zvonima
sneg
je u aprilu
i
zvona se razbijaju
pred
nogama prosjaka
moja
gordost
danas
slobodno
pljuje
po ulicama grada
iz
kog nikako da odem
iz
kog se odlazeći
uporno
vraćam
465.
dan rata
i
tek toliko na traci
u
vestima
posmatrači
čekaju
počasno
mesto
na
završnom zasedanju
strašnog
suda
danas
je
apokalipsa
pas zavija
u sazvučju sa crkvenim
zvonima
slika preuzeta sa: https://pet-svet.rs/7-najcescih-razloga-zbog-kojih-pas-zavija/1
понедељак, 5. децембар 2022.
šapat tišine
nikad
nije prekasno otići
preko
opustošenog sveta
i
umirati pod mostovima
civilizacijskog
napretka
oči
zapeku
zureći
u snop
veštačkog
svetla
kroz
glavu mi juri
topot
divljih konja
dok
sve dublje ulazim
u
jezivo hladnu noć
napokon
oči izgore
i
ja osluškujući plamen
dovoljno
strpljivo i dugo
zaboravljam
svoj govor
disanje
sam
što
se razliva
u
buktinju besne
vatrene
stihije
doneo
sam tišinu
na
dlanovima trga
pticama
ali
požar se širi
uvlači
je i guta
da
joj se slučajno koji
šapat
ne otme
уторак, 29. новембар 2022.
poslednji zrak
duboke zore
sve jače zvone
glasovi distorziraju
iza blede koprene
ona naivno gleda
kako je čudna smrt
belog leptira
rasuta u prah
dodiruje mu krila
a onda predugo ćuti
i ništa ne progovara
poslednji zrak koji kasni
prolama se preko njenih
trepavica
izvor slike: https://i.scdn.co/image/ab67616d0001e02f01d70e03095e3c2a6a33f05
субота, 19. новембар 2022.
samo budi
negde iza sunca
sklupčalo se veče
pod obraz nesanice
mačije oči
mesečare po krovovima
po koja sirena
projuri niz put
ja se trznem i bdim
nad praznim ulicama
u nekom snenom stanju
stvari i sveta
polako ali sigurno
raspada se trula
Tvrđava Evropa
ali koga još to zanima
tu smo
nas trojica i ja
ona je peti element
ja sam vatra i voda
a ti
samo budi uz nas
субота, 5. новембар 2022.
среда, 2. новембар 2022.
KAMPERI
u zoru
otkucaji sivila
padaju težinom
granata
psi njuše noć
za oblacima
tužno
lice meseca
alergičan sam
na boju dana
u 5 ujutru
mokre jesenje ulice
i koja zgažena mačka
nema ničeg
plemenitog
ni nedokučivog
dok te i senka
napušta
opet
drugovanje s mrakom
sagoreće ti
oklop
godine
radioaktivnih samoobmana
nedospele
obaveze vremena
otrovi
podzemlja i mržnja i bes
u kontrapunktu
svakodnevnih lomova
na raskršću
nemilosrdnog
samo smo
kamperi nebeskog bluza
te mrvice
trošnih vekova
obeležile su
nam put
do budućeg
sveta
tamo je naša
nedovršena kuća