уторак, 14. јул 2020.

OKRIVLJENA

OKRIVLJENA

 

 

tako beznadežno sam

te noći sve do zore

pokušavao da zaspim

snom pravednika

posle propalog protesta

dok je težina njenog tela

sekla krvotok u levoj ruci

kao što policijska čizma

ili možda koleno

krati aortu

i disajne puteve

priljubljenog lica

uz lice zemlje

 

na slepljenim kapcima

žive slike nasilja

otupele na bol

rasutog Balkana

 

topovski udari

u oblaku gustog dima

jedan gumeni metak

i kordon se rasipa u juriš

ulice kratkog daha

pod maskom za biohemijska oružja

nestaju u razbijenim busijama

 

hameri specijalnih jedinica

42 udarca u predelu potiljka

i njene glatko osunčane noge

na štrafte od pendreka

 

sutra će i ona biti okrivljena

na taksativnoj optuženici

bez prava na žalbu

i prava na advokata

što bezbrižno spava

dok se puls ubrzava

u levici koja se

amputirala




slika preuzeta sa: https://www.facebook.com/photo.php?fbid=2517839948546642&set=a.1455315028132478&type=3&eid=ARAYt13o9UGHA-ZK7YTAGTLa0AliS0aXxvsKfZACZR60OWses9to98o2O2VKUJh3FMqcJyWrl7wdiwAp&__xts__%5B0%5D=68.ARCtvyd5jjkDztxGu8dcZBtEuTeugzx3w9FTPaKtZ4ywryAKp68qD_ndJWzqXd9EpXgS2bgcI14i0iI_DKuVUAKU5keNpCemcnx5aZVXuQ8HoKYu-XIwVEEtcrbUZynlD1lAYoaio5prXpybLebHuI72uhcUiXtUbIcTIG-WPuCkzbZlst1vPtYmyGrbMNOMCwLm1UIwl4KTDcLF5GATKyo4YUb9QXrTAel4TNXXK_GJEM6Wr5hYfc0F2gV6AioZhYf5AnVG7C0bxZf1GgTHC4AHMP8pxJmzQM8EOaZrZy2Z47lbrOJD4LMmZ-w76oURDzebtsG2Jry_wKw1Pl-kdh_Fw&__tn__=EHH-R


среда, 24. јун 2020.

-ad infinitum-


-ad infinitum-


tišina je bučna
kroz krhotine stvarnog
opipljive konture mraka
gutaju nemir noći

moj se predmet posmatranja
neočekivano tromo
odbija i udaljava
od mene

sve je dalji svet
kom ne pripadaš

spremio bih svečani govor
ali ne umem ni da počnem

zato Ibrahime druže
umesto vojske i policije
da su te makar rastrgle
ptice grabljivice
barem ono što ostane
nakon čeljusti zveri
i da gladan utoliš glad
nezemaljske gladi
makar jednih usta
gladnih ljubavi
jer ako predamo tela da budu spaljena
pred oltarom hegemonizma
unutar zidova tamnice sveta
i svetskih tamnica
sloboda koja odzvanja
u našim grudima
je granica svemira



















slika prezeta sa: http://bianet.org/english/human-rights/223823-grup-yorum-member-ibrahim-gokcek-ends-his-death-fast

среда, 4. март 2020.

VITGENŠTAJNOVIM ROVOVIMA


VITGENŠTAJNOVIM ROVOVIMA


u kišno jutro
dok pod vozovima podrhtava tlo
kao da će se zemlja konačno raspasti
odlazi poput posmrtne povorke
žamor najlon pijace

vetar sablasno huči
i preti da rastrgne tela
koja ničice padaju
da u naletu oluje
sačuvaju ostatke rasute robe

u ovom (reklo bi se) poetičnom prizoru
pod mostom starog gradskog naselja
sve je tako mučno tmurno
i bruji kao u Linčovom  filmu

most deli jedan
svet nepodeljen
dok svet se dakle
raspada na činjenice

revolucija kasni
u iskrzanim šinjelima
prošlovekovne mode
predviđene za buduće pozere
i današnje snobovske sinove

revolucija na bazaru
jeftinih podvala
kojima trguju i namiguju
pred obnevidelima

u papirnim agendama zazidana
pod barjakom lažnih zastava
na izdisaju u sterilnim prostorima
oronulih institucija

revolucija u rasparnim
raspuklim cokulama
sa nastavljenim pertlama
svezanim u čvor

moja tvoja i naša
na ramenima divova
gleda kako se koprcamo
u transu poznog nestajanja

svet se dakle
raspada na činjenice

svuda samo strah od
masovnog uništenja
radioaktivnog talasa
izbegličkih katastrofa
i strah od pada na dno
urušavajućih istina

a korona
korona nosi Fendi



понедељак, 13. јануар 2020.

SINDROM VELIKOG ČOVEKA


SINDROM VELIKOG ČOVEKA



            Noću bledunjavo svetlo tinja kroz prozor kuće Velikog Čoveka. On u svom velečovečanskom utrnuću spava zimskim snom. Sustigla ga epidemija sveopšteg besmisla pa umišlja da pati od kokošijeg slepila. Boluje od akutne sebičnosti sa učestalim napadima nezadovoljstva uz povišeni protok ogorčenosti. Mozak mu se ubrzano okoštava u bezumlju. Pri susretu sa drugim automatski se rasplamsava kult njegove bezlične ličnosti. Nikakvog majstorstva nema. Sve najbolje zna i ne radi ništa. Uvek ima dovoljno vremena da se bilo čemu izruga. Oko sebe je raširio zadah visokomoralnog truleža. On je tvrdokorna poštenjačina iako isuviše providan za jednog osrednjeg manipulatora. Iz razvučenog osmeha očituje mu se čitava patologija licemerja. O njemu se raspituju pamteći ga kao dugogodišnjeg dužnika. Protiv njega se odavno povela hajka koja je u međuvremenu poprimila razmere globalnih zavera, ali je o tome uvek bolje da on ne počinje da priča. Iz dana u dan, sa pristojnom dozom samilosti, primetno raste njegov prezir prema onima koji mu rovare iza leđa. U očaju se navukao na opijanje samoobmanom i lažima. Sanja kako gospodari u carstvu velikih ljudi dok mu na licu kopne poslednji ostaci ljudskosti. Veliki Čovek se svakog jutra budi sa idejom o nadmoći i kreće na daleki put, kad iznova ga smrvi svet još većih ljudi.



VELIKI ČOVEK IZMEĐU LEVOG I DESNOG



              Levi su levo, desni desno. Veliki Čovek o levima širi neistine, a desnima ne priznaje da su desni. U centru zbivanja se, između levog i desnog, mlohav klati.




VELIKI ČOVEK I NIŠTAVILO



                Pri bliskom susretu sa ništavilom, Veliki Čovek ne radi ništa. On ne radi apsolutno ništa. Ništavilo uranja u njega i izranja iz njega, šireći se na sve strane.





VELIKI ČOVEK OTKRIVA



         Kada Veliki Čovek otkrije da već dugo boluje od Sindroma Velikog Čoveka, stanje počinje ubrzano da mu se pogoršava. U najzrelijem stadijumu njegovo ja se nadima i umnožava sa težnjom ka proždiranju svega, pa i njega samog. On se uporno skriva od stvarnosti, ali mu to samo naizgled polazi za rukom. Za sobom mahnito gasi sva svetla, nadajući se da će mu mrak u tome pomoći. U sred noći, nakon bezuspešnog pokušaja da se izbori sa nesanicom, panično kopa po žvrljotinama iz svojih mladalačkih dnevnika, kad po ko zna koji put rešen, iznova započinje memoare zapisom o uzvišenoj patnji, jer, samo je njegova patnja tako uzvišena, u isto vreme matematički, dinamički, pomnožena sa beskonačnim, na tankoj ivici bezumlja. On je sav mokar od suza, ali više ne oseća da plače. Budućnost sa ogromnim nestrpljenjem iščekuje memoare Velikog Čoveka.




VELIKI ČOVEK I VELIKI BRAT


            Veliki čovek tripuje da je Veliki Brat, ali to je već duga priča.





 KONTRALIHT                                      -Markesu



           Poštovani, Agencija za posmatranje Velikog Čoveka je jutros preko svih medija izvestila javnost o tome, da Veliki Čovek zaista može da baci veliku senku, ali da zato, zasigurno su potvrdili, dok se ne dokaže suprotno, ne može da promoli ni jedan jedini zrak majušnog svetla.




VELIKI ČOVEK U VELIKIM ULOGAMA



           Veliki Čovek je sebi predodredio velike uloge. On je istovremeno Spasitelj i Simon Kiprijan. Dajte mu kvalitetan duvan i najskuplje pivo i svet će preživeti. 

понедељак, 16. септембар 2019.

ČVORIŠTA

ČVORIŠTA


poslednji pokret tišine
razliva se nad gradom

uglovi neba
sabili se u malo
okno prozora
mesečina ispunjava
prazne džepove svoda

ovaj put odlučno
ćuteći napuštam
pređašnji život

izgubljene prijatelje i tebe
koju ni ne poznajem
i sebe kog pronalazim
tamo gde me nema

treba se brzo
skloniti od nadolazećeg svetla
pretvoriti u otkucaje
što odzvanjaju duboko
u petama svemira

pre nego što puknu čvorišta
na tankoj tromeđi svetova
i naglavačke se surva sva
arhitektura vremena i prostora



source: https://www.google.com/imgres?imgurl=http%3A%2F%2Fcybermikan-sungazing.org%2Fwp-content%2Fuploads%2F2015%2F01%2Ftba2-300x225.jpg&imgrefurl=https%3A%2F%2Fcybermikan-sungazing.org%2Fnastanak-boga-coveka-i-poreklo-religija%2F&docid=_1TbOxGY9YvBfM&tbnid=Jd9c0Zj3frieQM%3A&vet=12ahUKEwil5OfdotTkAhWFtYsKHd-9CUY4ZBAzKFEwUXoECAEQUg..i&w=300&h=225&bih=657&biw=1366&q=%C4%8Dvori%C5%A1ta%20svemira&ved=2ahUKEwil5OfdotTkAhWFtYsKHd-9CUY4ZBAzKFEwUXoECAEQUg&iact=mrc&uact=

недеља, 21. јул 2019.

MATICA TIŠINE

MATICA TIŠINE


u osvit odlazim
ćutanju svom
neizrecivom

zrak će sagledati svu
dubinu tame u mom
srcu



четвртак, 9. мај 2019.

ZNAK


ZNAK


rekom sna
odlaze svi
glasovi ptica

ulivaju se
u nepoznate
predele srca

otkucaji
u grlu su
stali

svi pogledi koje nosiš
tvoji su ali
nemaš im šta reći

izgladneli psi
pobegli od noći
ponosno odbijaju
tvoje oglodane kosti

to je pouzdan znak
da nisi ni plen
ni zver koja ćuti